Najkontraverznijih figura na prostorima Cazinske krajine u vrijeme drugog svjetskog rata , danas heroju, o kojemu se donedavno čak nije smjelo niti ime spominjati.
Naravno, riječ je o Huseinu Huski Miljkoviću iz Velike Kladuše kojemu se u nedjelju, 27. aprila navršilo 70 godina od njegovog ubistva, a tog dana njegovi bližnji srodnici i rodbina položili su cvijeće na zajednički mezar u kojem je sa njim pokopan i brat Šaban, a koji se nalazi u haremu gradske džamije. Ova reportaža gotovo se nikako ne bavi Huskinom vojnom karijerom i onim što ga je i kako zadesilo. O tomu su do sada napisane tri knjige a svakom je na raspolaganju i ogromna građa u arhivima u Bihaću i Karlovcu, te na internetu.
Pogledajte video sa obilježavanja godišnjice ubistva Huske Miljkovića:
Naša Redakcija ovom reportažom jednostavno želi da podsjeti na popriličan broj netačnih podataka, lokacija pa i kvalifikacija. Huska Miljković je kao čovjek i vojskovođa bio neškolovan, ali vrlo mudar, zagonetan, strog i tvrdoglav, ali i vrlo pošten u izvršavanju postignutih dogovora i obećanja.
Bio je vojnik i vojskovođa koji je u ratu imao grešaka i propusta, a mnogima se upravo zbog rata moglo progledati kroz prste. Huska Miljković je jedan od pripadnika mnogobrojnih kladuških pa i krajiških legendi u čijem su radu i djelovanju u znatnoj mjeri preovladavale pozitivne karakteristike, a svakako najpozitivnija je činjenica da je od ratnih stradanja sačuvao narod Cazinske krajine, zbog čega ga je narod na poseban način volio. Nekima se njegovi mudri potezi da sačuva svoj narod nisu dopali, pa su ga likvidirali. U Krajini inače izdajnika nikad nije falilo i oni su pronađeni među njegovim najbližim saradnicima.
Naš cilj je da ovom reportažom ukažemo na potrebu obilježavanja ovog krajišnika i njegove pogibije, jer za njegovu bistu koju bi trebalo izraditi predviđeno je mjesto među ostalim kladuškim herojima i vojskovođama. Reportaža je već postigla rezultate i prije objave činjenicom da su Huskini rođaci i prijatelji po prvi puta posjetili njegov mezar i položili cvijeće, a došli smo i do spoznaje da je izrađena i granitna ploča za postavljanje na mjesto pogibije.
Reportaža pokazuje mjesto Huskina rođenja, odrastanja i pogibije, kao i već postavljeni spomenik od strane Podzvizđana koji nisu u srodstvu sa Huskom, ali mu se odužuju u ime roditelja koji su bili njegovi vojnici. Pokazujemo i mjesto gdje je Huska pokopan zajedno sa svojim bratom Šabanom koji je sat-dva kasnije ubijen od istih ubica. Njih dvojica pokopani su u jedan mezar u haremu gradske džamije u Velikoj Kladuši, što nije poznato većem broju Kladuščana
Razgovarali sam sa jedinom Huskinom kćerkom Bejzadom, svjedokom ubistva Huske Huseinom Hasicom Miljkovićem, te Šabanovim sinom Omerom, koji je prisustvovao ubistvu svog oca. Prvih dvoje sagovornika imalo je u tom trenutku, dakle 1944. po jedanaest godina. Razgovarali smo i sa predsjednikom UBNOAR-a općine Velika Kladuša Sulejmanom Sulom Muhamedagićem, koji je bio Huskin vojnik, kao i sa Sulejmanom Latićem, čovjekom koji je u ime MBO nakon njenog osnivanja u Velikoj Kladuši na Huskin mezar postavio veliki nišan, na kojem nije upisan tačan datum pogibije i nema nikakvih podataka o Huskinom bratu Šabanu. Zabilježili smo i slijedeći zanimljiv podatak koji javnosti nije poznat. Na nišanu Huskinog oca Mehmeda zvanog Mali stoji prezime Selimčević, dok se Mehmedov brat Ibro, od istog oca i majke, preziva Miljković. Zanimljiv je i slijedeći podatak da je većina današnjih Miljkovića sve do Drugog svjetskog rata nosila prezime Ćosić.
I na kraju, prošetali smo kamerom ulicom Huske Miljkovića u Velikoj Kladuši, u samom njenom centru, u kojoj nismo pronašli niti jedan trag o njenom nazivu, izuzev na reklami jednog ugostiteljskog objekta. Sa druge strane, svi njeni stanovnici znali su u kojoj ulici žive. Kontaktirali smo i pomoćnika općinskog načelnika za prostorno uređenje čije opravdanje za nepostojanje oznaka naziva ove ulice nije razumljivo.
Na kraju, Redakcija ovog Portala očekuje da će se rodbina i prijatelji dogovoriti o mjestu i načinu postavljanja već izrađene ploče za mjesto pogibije. Očekuje se i reafirmirmacija ideje da se dotrajali mlin na mjestu pogibije Huske Miljkovića renovira ili izgradi novi sa spomen sobom i mjestom za postavljanje ove ploče.
To brojno prezime Miljkovića u Velikoj Kladuši može da uradi bez ičije pomoći, koja se, nema nikakve sumnje, može očekivati od brojnih Huskinih poštovalaca koji je već za života postao ratna legenda Krajine, Korduna i Banije. Kordunaši i Banijci zvali su ga, jednostavno „Komandant Uska“, a Krajišnici o njemu pjesme pjevali:
„Svi za vjeru, svi za din,
naš je Huska čojek fin,
zato ima visok čin“
ili
„Ide Huska, jaše konja vrana,
za njim ide četa muslimana“.
Mjesto na kome je ubijen Huska Miljković
Kommentar schreiben