JUSUF AJANOVIĆ

05.X.1890. Žepče

 16.VII.1945. Sarajevo

 General samovozni NDH

(prema nekim autorima 'Junuz')

U Budimpešti završio vojnu školu za pričuvne častnike austrougarske vojske. U I. svjetskom ratu djelatni je častnik u 42. hrvatskoj domobranskoj diviziji, pod zapovjedničtvom podmaršala Luke Šarića. Bukovina, Majdan Srednji, Kolomeja. Tu je još bio general Mijo Mihaljević, i glavnostožerni častnik Stevo Duić, koji ga vodi sa sobom u 1918 g., na ustrojstvo "Orient Sbora" čija okosnica su bile 4. bosansko-hercegovačke bojne.

Nakon versaljskog krojenja Europe, stupa 1919 u vojsku kraljevine SHS, gdje je stigao do čina pukovnika. U travnju 1941 g., nalazi se u Zagrebu kao zapovjednik automobilskog puka VKJ.

Početkom svibnja 1941 godine primljen je u pričuvni stališ častnika hrvatskog domobranstva. Dana 7. ožujka1942 godine, na vlastitu molbu, primljen u hrvatsko domobranstvo sa činom samovoznog dopukovnika.

Udjeljen na službu u 3-ću Sarajevsku samovoznu bojnu. Za izuzetne zasluge na ustroju bojne te za urednu obskrbu bojnih postrojbi, odlikovan je Redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s mačevima. Dana 14. srpnja 1944 godine promaknut u čin djelatnog samovoznog pukovnika. Koncem 1943 godine, udjeljen je na službu u 13. SS diviziju “Handžar”.

Dana 8.I.1945 godine premješten u 12. hrvatsku diviziju. Dana 21. veljače 1945 godine postavljen je za zapovjednika 3-ćeg Gorskog Sdruga koji je bio u sastavu II. Sbora. Dana 4. travnja 1945 godine promaknut u čin generala HOS-a.

U povlačenju pred Zidanim Mostom, prilikom težkog ranjavanja generala Luburića, preuzima zapovjedničtvo II. Sbora, kojeg sa generalom Markom Pavlovićem, generalom Ferdinandom pl. Hallom i dopukovnikom Vladkom Mayerom, dalje uzpješno vodi na putu Celje-Letuš u kojem odvaja dio i šalje ih putem Letuš-Ljubno-Solčava-Eisenkappel, dok sa večinom nastavlja na Šoštanj-Šentvid-Žrna iz koje opet šalje večinu kolone na Toplu-Eisenkappel, a manji dio ide Žrna-Poljana-Holmec-Bleiburg.

Upravo od njegove kolone od preko 40.000 ljudi, najviše se ih je spasilo i može se slobodno reći kako su ti ljudi sačinjavali polovicu hrvatske poslieratne emigracije. Vrhunski vojnik, odani rodoljub, prisilno vračen po englezima u vlaku preko Jesenica, završava svoj život u Sarajevu nakon što ga je osudio vojni “sud” na smrt vješanjem, što je izvršeno 16.VII.1945 godine.