HUSEIN ef. DŽOZO


Sturmbannführer - Bojnik u 13 ss diviziji

1912 Bare (Goražde) - 1982 Sirija

 

obrazovani mladi čovjek.

 

 

Nakon što je studirao islamske teologije i prava u Foči i Goraždu, odlazi u Kairo, gdje je diplomirao teologiju na Sveučilištu Al-Azhar. Kao znanstvenik, on je tečno govori nekoliko jezika, uključujući i arapski. On je kasnije služio u predratnoj Jugoslaviji Kraljevstvo vojske kao vojnog imama i kapetan. Djozo je bio jedan od vodećih članova El Hidaja organizacije u Bosni prije volontiranje za SS "Handschar" divizije u lipnju 1943. Kao muslimanski formacije, "Handschar" Podjela potrebe kadar imama-propovjednika, islamski vojni kapelan. Dakle, po Himmler reda, novi institut za imama osnovana je u gradu Guben, oko 100 km jugoistočno od Berlina. Waffen Sturmbannführer der SS Hussein Djozo, imenovan je režirao ovu tečaj za bosanskog imama iz "Handschar" i, kasnije, "Kama" podjela. On je bio poznat napravio neki anti-semitska, anti-kapitalistički i anti-komunističke govorima i spisima Nakon "Handschar" odjel imama, Abdulah Muhasilovic, pusti sa 101 njegovih ljudi da se pridruže partizanima, Djozo uzeo njegovu poziciju. Služio je s podjelom do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon što je amnestiran srpnja 1946, Djozo kraju povratio svoju dužnost sveučilišnoj nastavi i bio je izabran za predsjednika Ilmis (muslimanskih svećenika) Udruga u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini u 1964. Čak je služio kao Titova prevoditelja u potonjem državnog posjeta arapskog svijeta. Godine 1968, Djozo izazvao kontroverze u Jugoslaviji, nakon što je podržan bivši muftija Jeruzalema, Haj-Amina-el Husseini, stari prijatelj iz svoje "Handschar" stare dane ", džihad zove" protiv Izraela tijekom muslimanskog klerik je kongresu u Kairu. Čak i on je obećao da muslimanske vjerske zajednice u Jugoslaviji bi zaposliti volontere iz svojih redova i pridonijeli novac radi palestinske borbe. Husein Djozo je umro u 1982.

 

Utorak, 22. Oktobar 2013 u 15:55

DIO RODITELJA OGORČEN ?!

 

Osnovna škola u Goraždu nosi ime po nacističkom SS oficiru

 

Osnovna škola Husein ef. Đozo Goražde

 


Husein ef. Đozo u Drugom svjetskom ratu bio je imam 28. Regimente 13. SS Waffen Handžar divizije sa činom Haupsturmfuehrera odnosno kapetana. Nakon rata odležao pet godina zatvora zbog saradnje s neprijateljem i "jer je svojim radom podigao moral u neprijateljskim jedinicama" U mailu koji smo dobili od roditelja koji zbog straha od reakcije okoline nisu željeli da objavljujemo njihova imena, stoji kako su ogorčeni da škola u koju idu njihova djeca nosi ime po čovjeku koji je služio u nacističkoj vojsci i čije se fotografije u nacističkoj uniformi mogu lako naći na internetu. Prije promjene, škola je nosila ime Nikole Tesle. Đozo je nakon rata osuđen na kaznu "robije u trajanju od 5 (pet) godina i gubitak časnih prava u trajanju od 5 (pet) godina" jer je, kako stoji u presudi, "svojim radom podigao moral u neprijateljskim jedinicama". Prema dstupnim podacima, Đozo nije učestvovao u vojnim operacijama, ali je kao imam 28. regimente sudjelovao u brojnim aktivnostima i nosio je oficirsku uniformu za nacističkim obilježjima i karakterističnom mrtvačkom glavom na fesu koji je bio zaštitni znak Handžar divizije. Na jednoj od fotografija koje smo našli, prisustvuje obuci nacističkih vojnika u Neuhammer trening centru, skupa sa kontroverznim Jerusalimskim muftijom Haj Amin el Husseinijem koji se lično susretao s Hitlerom. Đozo je, navodi se na siteu liveworldnews.co, lično pisao Heinrichu Himmleru zahvaljujući mu na donacijama i podršci u osnivanju imamske škole: "Smatram svojom dužnosti izraziti zahvalnost Reischfuhreru u ime divizijskih imama i stotina i hiljada siromašnih u Bosni.Spremni smo položiti naše živote u borbi za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Europu", stoji u pismu. O Đozinim dobrim odnosima sa Himmlerom pisao je i njemački magazin "Focus". U Đozinim biografijama dostupnim na bosanskom jeziku, period od 1941.-1945. se uglavnom preskače, i ističe se njegovo reformatorsko djelovanje, kao i podatak da je studirao na čuvenom Al-Azharu u Kairu. Rođen je 1912. goidne u Barama, Ilovača, općina Goražde. Kako stoji u njegovoj biografiji, od 1950.-1960. Đozo radi prvo u Tvornici kožnih prerađevina, a zatim u Upravi gradskih puteva, a potom i kao "viši knjigovođa" u firmi "Metal" u Sarajevu. Godine 1960. Husein Đozo pocinje raditi u Vrhovnom islamskom starjesinstvu gdje ostaje sve do smrti 1982. Tokom šezdesetih i ranih sedamdesetih godina XX stoljeca Đozo honorarno radi i kao profesor Gazi Husrev-begove medrese gdje predaje ahlak, akaid, fikh, hadis, retoriku, usuli fikh, tefsir i vaz. Đozo je 1964. izabran za presjednika Udruženja ilmijje u Socjalističkoj Republici Bosni i Hercegovinii, 1970. godine on pokreće list "Preporod" čiji je glavni i odgovorni urednik do 1972. godine. Interesantno je da je bio i Titov prevodilac na njegovim putovanjima po Arapskim zemljama.. U periodu od 1976.-1979. godine Đozo je također iznova odgovorni urednik "Preporoda". Sa otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta 1977. godine Đozo je redovni profesor na predmetu tumačenja Kur'ana. Pored svega, neosporna je činjenica da je čovjek čije ime nosi osnovna škola bio pripadnik i oficir nacističke SS divizije, a na fotografijama koje smo pronašli u društvu je ostalih visokorangiranih nacističkih oficira, u nacističkim uniformama i sa ostalom nacističkom ikonografijom.

 

Husein Đozo ,

Mufti Amin al-Husseini , Karl-Gustav Sauberzweig

i doglavnik NDH  Mile Budak

“Svjestan mjesta gdje se nalazim i činjenice da je baš ovdje, na ovom mjestu, islamska misao našla svoju prvu primjenu i pokazala svoju vrijednost u praksi, gledam i duboko doživljavam ogromni jaz i nesklad između praktičnog života muslimana danas i kur’anskog učenja.“
“Islam se sveo isključivo na molitvu. Potpuno je isključen iz javnog života islamskih zemalja u kojim dominira evropska misao i to u deformisanom i degenerisanom obliku. Oni oblici evropske laicističke misli kojih se Evropa želi osloboditi, dobijaju uislamskim zemljama punu afirmaciju.“
“Govorimo i pišemo o tome kako u Španiji (Andaluzija) za vrijeme Abdulaziza nisu imali kome u čitavom islamskom carstvu dati sadaku i zekat, jer nije bilo sirotinje uopće, a ne vodimo računa o sadašnjoj zaostalosti i velikom procentu nepismenih u čitavom islamskom svijetu. Bolna je činjenica da je kulturna i društveno-privredna zaostalost još uvijek najveća među muslimanima. Nimalo se ne ustručavamo da pričamo kako su nekada Arapi stajali pred Parizom, a Turci pred Bečom, a istodobno zaboravljamo činjenicu da je suviše malehan broj Jevreja porazio stotinu miliona Arapa, zapalivši jednu od najvećih islamskih svetinja [Đozo aludira na paljenje džamije Al-Aqsa u avgustu 1969. godine].“
“Mlade generacije ne očekuju više nikakvog Mehdiju, koji bi bez njihova truda i žrtve donio preporod i sretniji život. One dobro znaju dabez upotrebe najsavremenijih sredstava borbe i spre-mnosti na najveće naporei žrtve, nema sreće niti bilokakvog uspjeha i napretka.”
“Primitivizam, džehalet i kulturna zaostalost doveli su do toga da nikood pojedinaca i ustanova ne uvidi potrebu da kupi Bašagićevu biblioteku,ili da ne dopusti da tako zaslužan čovjek dođe u situaciju da prodaje ono što mu je bilo najdraže.“